srijeda, 21. ožujka 2012.

Sinan Sakic



Sakic Sinan
Kralj Juznog Vetra, rodom iz Loznice (Srbija), veliki boem i idol mnogima, nesanica zenama, nosilac turskog imena sto u prevodu znaci ostri vrh koplja, vec godinama zari i pali muzickom scenom. Davno je to bilo, kada je prvo sa 14 godina svirao kao bubnjar, da bi na kraju snimio i prve ploce s kojima je odletio u visine. U ona prosla vremena na estradnu scenu je nastupio sa numerama "Janicar", "Kule gradim, a vihor ih rusi" i jos nekim, koje su veoma brzo i lako nasle mjesto kod slusalaca i otvorile put svome estradnom umjetniku. Jedan je koji je od stare postave pjevaca sa Juznim Vetrom snimio cak 15 albuma. Najveci Sinanov adut jeste pjesma: "Miko, druze moj" sa kojom je skoro svaki put zapocinjao koncerte. Jedan je od rijetkih pjevaca na cijim se koncertima okupljalo cak i po 22 000 posjetilaca. To je bilo u ona preratna vremena, medjutim ni danas cifre nisu tako niske. Na zadnjem koncertu kojeg je odrzao u Sarajevu 1999. godine skupilo se oko 12.000 ljudi koji su sa zeljom docekali svog ljubimca. Bio je to koncert godine, gdje su mnogi plakali, a sa njima i sam Sinan Sakic. Kao i drugi pjevaci Sinan Sakic je doziveo vrhunac slave snimivsi po prvi put 1982 album sa legendarnim ansamblom "Juzni Vetar". Bio je to album sa udarnom pjesmom "Miko, druze moj".Ni sam Diskos niti JuVekomerc nezna koliko je prodao ploca od svoje prve kasete pa do danas. Zna se samo jedno, a to je, da su cifre ogromne i da je za godinu prodavao i po 300-400 000 nosaca zvuka.

Evo pregled snimljenih albuma od godine 1982:
1982 - Miko, druze moj
1983 - Sto me pitas kako zivim
1984 - Pogledaj me
1985 - Reci sve zelje
1986 - Pusti me da zivim
1987 - Svi gresimo
1988 - Casa po casa
1989 - Reci caso
1990 - Kad se vrate skitnice
1991 - Na Balkanu
1992 - Ljubila me zena ta
1993 - Korak do sna
1994 - U meni potrazi spas
1995 - Ruza i trn
1996 - Zoko, moja Zoko
1997 - Dodirni me
1998 - Drz´se Mile jos si ziv
1999/2000 - Ne, ne daj da te ljubi

Naljepse pjesme:
Miko, druze moj, Na igranci sinoc, Sto me pitas kako zivim, Sabina, Izadji na 5 minuta, Hvala ti za dane, hvala ti za noci, Ej, odkad sam se rodio, Sve je postalo pepeo i dim, Reci caso, Casa po casa, Kad se vrate
skitnice, Danas smo rekli "DA", Hocu da imam sve, Na Balkanu, U mraku, Ljubila me zena ta, Korak do sna, Otvaram ti dusu, Hej sudbino sestro mila, Pokloni poljubac prijatelju starom, Cuda, Ne placi moja ruzo, Zoko, moja Zoko, Ko bisere suze lijem, Snijeg je na planini, Burma, Reci sve zelje, Ne pitaj me brate, Drz´se Mile jos si ziv,Voljela me, mrzice me, Ne, na daj da te ljubi on i druge.

Semsa Suljakovic


Šemsa Suljaković - Biografija



"Selo Misurići, gdje sam živjela do početka osnovne škole, nazivam odmila državom Misuri. U tom selu bilo je pet, šest kuća u kojima su živjeli uglavnom Suljakovići. Odrastala sam između tih pet, šest kuća čija su dvorišta dijelili voćnjaci, u kojima su uglavnom rasla stabla šljiva i trešanja. Uglavnom smo se igrali žmurke, sakrivali smo se iza plastova sijena i drveća kojeg je oko naše kuće bilo mnogo. Moji roditelji bili su strogi. Znalo se ko šta radi u kući. Imala sam ugodno djetinjstvo, bez obzira na činjenicu da su se moji roditelji rastali. Uglavnom je bila borba oko mene - otac me vukao na svoju, a majka na njenu stranu. Možda zbog toga što sam bila najstarije dijete", priča Šemsa.

Njeno bezbrižno djetinjstvo prekinuo je posao, jer je još kao trinaestogodišnjakinja počela pomagati mami u firmi.

"Bila sam najstarija, od šestoro djece, pa sam mami sa trinaest godina počela da pomažem u poslovima u preduzeću u kojem je tada radila. Majka je radila u Izvršnom vijeću i mene je vodila da joj pomažem kada se rade veliki poslovi. Do tada sam se selila najmanje dva puta. Svoje rodno selo napustila sam u drugom razredu osnovne škole i otišla u Jelah, kod Tešnja. U šestom razredu opet sam se s majkom preselila, ovaj put u Sarajevo kod djeda - u naselje Širokača. Bilo je to vrijeme kada nije bilo bitno školovanje, nego koje poslove znaš raditi u kući u kojoj živiš", priča Šemsa.

KARIJERA

Nakon deset godina života u Sarajevu, sasvim slučajno, ona se počinje baviti pjevanjem.

"Moj talenat se primjećivao još u školi. Uvijek bih prva naučila pjesmicu ili zamijenila učiteljicu na predmetu muzičkog vaspitanja. U mom naselju živjela je jedna pjevačica Sena, koja je bila udata za harmonikaša. Pozvala me jedne godine da izađem s njom u kafanu u kojoj je ona godinama pjevala. Sjećam se da su me nagovarali na taj izlazak: 'Hajde. Šta ćeš stalno u kući! Hajd' s nama'. Izašla sam u tu kafanu i na našem stolu bio je upaljen njen mikrofon. Pjevušila sam s njom spontano i kada se vratila za sto bila je oduševljena mojim glasom. Rekla mi je začuđeno: 'Kako ti pjevaš!'. Bilo me je u početku stid", kaže Šemsa, koja je s karijerom pjevača zvanično startala 1971. godine u restoranu vlasnika Josipa Softe u Nedžarićima.

Naime, nakon tog sudbonosnog izlaska s prijateljicom Senom, njena karijera krenula je uzlaznom putanjom.

"Sutradan, nakon tog izlaska, gazda mi je rekao da odlično pjevam i da hoće sutra da me vidi s mikrofonom u ruci. Pristala sam i taj dan, dobro se sjećam, tada najslušanije pjesme napisala sam na jedan papir, kako se ne bih obrukala na prvom nastupu. U početku sam pjevala sa sveskom u ruci i mic, po mic, moja karijera je napredovala", priča Šemsa. A svoj novi posao godinama je krila od svojih.

"I mama je bila izrod u familiji, jer je u to vrijeme bilo sramota rastati se. Prvo je mati obrukala familiju, onda sam ja nakon nje postala izrod u istoj. Ipak, poslije su svi bili ponosni na mene kad sam radila svoj posao dobro", kaže Šemsa.

I sama je postala majka, još 1967. godine, prije nego što je kročila u svijet muzike.

"Imala sam 18 godina. Zabavljala sam se s jednim muzičarem. Bilo je svega, i svađe, i tuče, i rastavljanja. Odlično smo funkcionirali sve dok se nije pojavila ljubomora. Mladost - ludost. Iz te veze rodio se sin", objašnjava Šemsa.

O "JUŽNOM VJETRU"

Nakon sedam godina pjevanja u kafani prvu singlicu snimila je sa Šabanom Šaulićem i Radetom Vučkovićem.

"Ali, ni tada nisam napustila kafanu. Bila sam se navikla na taj tempo, nisu me interesovali koncerti. Taj singl bio je zapažen, a niko nije znao ko je otpjevao pjesmu 'Otišla je ljubav s našeg kućnog praga'. U tom periodu nije bilo reklama, koje su promovisale izdanja, a moja boja glasa ličila je na boju glasa Branke Stanarčić. Često su mi znali naručiti tu pjesmu, misleći da je Branka pjeva, a ne ja. I kad je otpjevam često su mi govorili: 'Svaka ti čast. Pjevaš je kao Branka'. Na to sam se često zezala s gostima kazavši im: 'Jesam li je dobro skinula'", priča Šemsa.

Do 1981. godine pjevala je u restoranima, dok nije srela Miodraga Ilića.

"On je svirao na mojoj prvoj singlici, jer je tada bio član orkestra Ace Stepića. Kazao mi je da se raspitivao o meni i preko njegovog imenjaka i prezimenjaka, tada poznatog tekstopisca. Prilikom mog nastupa u Šapcu, njegov imenjak i prezimenjak mi je rekao da je Miodrag Ilić zainteresovan za mene. Uspostavili smo kontakt i 1981. godine postajem član 'Južnog vjetra'. S njima sam snimila prvi LP, 'Vjerna u ljubavi'. Tako je startala moja karijera", kaže Šemsa. Sjeća se brojnih koncerata, a posebno jednog u zatvoru u Foči.

"U publici sam vidjela jednog momka koji je imao tetovažu s mojom slikom na grudima. Taj momak dao mi je cvijet koji i danas čuvam", prisjeća se Šemsa.

Najljepše trenutke u karijeri doživjela je, kaže, upravo s "Južnim vjetrom". Nakon njihovog raspada jedno vrijeme nije snimala ništa.

"Bilo mi je žao kada smo se raspali. Jer su mi svi u 'Južnom vjetru' bili podjednako dragi. Nisam mogla da zamislim da ne postoji taj orkestar", sa sjetom kaže Šemsa. Napravila je pet godina pauzu i snimanje joj, kaže, nije nedostajalo, jer ima dovoljno hitova. Pjevala je, kaže, na humanitarnim koncertima širom svijeta. Ali, bez "Južnog vjetra".

"Tih pet godina predstavlja šupljinu u mom srcu i mozgu. To je najteži period u mom životu", povjerava Šemsa. Tokom ove godine ona će se vratiti u studio da snimi novi album.

"Vrijeme mi je da nešto izdam. Bit će to album prepun dobrih hitova poznatih bh. i srbijanskih tekstopisaca. Onda ću krenuti na promotivne koncerte širom svijeta", završava Suljakovićeva.

Ljubav prema životinjama
Folk dama voli životinje. Ima dva psa - pekinezera i dvije mačke.

"Jedno vrijeme živjeli su sa mnom pod istim krovom, ali kad su unučad došla na svijet, preselila sam ih u šupu i dvorište. Nedavno mi je snaha donijela jednu macu. Pokupila je s ulice. S obzirom da je još mala, živi sa mnom u kući u hodniku gdje sam joj namjestila dekicu na kojoj spava. U mojoj tašni uvijek ima hrane za pse i mačke. Kada na ulici vidim macu ili cuku iz tašne izvadim kesu i nahranim ih", kaže Šemsa.

Operisala nos i podočnjake
Šemsa se ne stidi otkriti da je uradila estetske korekcije na licu.

"Imala sam dvije korekcije na licu. Operisala sam nos i podočnjake. Imala sam devijaciju nosa, jer sam kao mala djevojčica bila živahna. Zbog te devijacije nisam mogla disati noću. A to je štetilo i mom poslu. Onda sam napravila korekciju i na podočnjacima. Naš posao je naporan - pjevate noću, često ne spavate zbog čega se i stvaraju podočnjaci. Uvijek bih uradila neku korekciju na licu. Ali, dizanje grudi ili rebara za mene je neprihvatljivo. Sada možeš kupiti dobar grudnjak koji će ti podići grudi"

DONNA ARES: 10 pitanja - 10 odgovora


Koji je najljepši trenutak koji ste doživjeli tijekom deset godina rada?

- Nemoguće mi je izdvojiti najljepši trenutak kada sve ove godine čine savršenu cjelinu. Koliko god otrcano zvučalo, to je tako. Otpjevala sam i napisala puno hitova, doživjela svoje giga hitove, što se nekim pjevačima ne dogodi ni za tri desetljeća.

Kako ćete poslije hita “To mi nije trebalo” opravdati očekivanja publike?

- Već sam ga uveliko opravdala također megahitom “Idi, idi moja vilo”, a ne smijemo zaboraviti ni “Ubila me tvoja nevjera” i “Ne vjerujem ni jednu riječ” koju mi djevojke užasno puno traže na nastupima. Nemam taj problem.

Zbog čega ste u Srbiji slavu stekli tek prije godinu dana?

- Nikad nije kasno, a proslavila me pjesma, što se nikom nije desilo u posljednjih 10 godina. Sve je išlo po starinskom receptu prvo pjesma, pa dobar glas, pa slika. Ne smijemo zaboraviti ni Dženana Lončarevica koji je prvi promovirao pjesmu i želim mu sve najbolje u karijeri.

Zašto izbjegavate napisati neku pjesmu za svoje kolege?

- Ne bih rekla da izbjegavam. Napisala sam tekst i muziku Kemalu Malovčicu njegov veliki hit “Ranjeno je srce moje”, zatim duet “A mene nema vise” za Sinana i Šemsu, pa recimo “Popravi mi dan” veliki hit u Hrvatskoj, a otpjevao je Sandi Cenov na Zadarfest-u … Ima toga još , ali to se nije toliko potenciralo po medijima, kao kad neko drugi proda pjesmu koja i ne postane hit, a napravi se velika fama oko svega toga. Ovo su ipak provjereni hitovi kod publike, samo što se ne zna da su moje djelo.


Ko je popularniji trenutno Selma ili vi??

- U Bosni smo popularne obje, ali u Hercegovini, dijaspori, Srbiji i Crnoj Gori, ne možemo se realno mjeriti po potražnji. Radim već drugu veliku turneju i prekratka mi je godina za sve pozive koje dobijam.

Učestvovali ste na “Dori 97″. Da li imate ambicija da se ponovo pojavite na tom festivalu?

- Nikad se ne zna, ali za sada nemam takvih ambicija. Međutim, spremna sam za ovogodisnji “Grand Festival” i to me mnogo raduje. Vrlo sam inspirirana i pišem pjesme ovih dana. Bas me nešto krenulo.


Već 7 godina ste u vezi sa producentom Džavidom Ljubovcijem, planirate li uskoro vjenčanje?

- Naravno, samo ne žurimo po tom pitanju. Radimo i živimo zajedno, volimo se i to je najbitnije.

Mediji su Vas povezivali sa Šakom? Šta mislite o njemu kao muškarcu?

- Šako je super. O njemu sve najbolje. Svirali smo kod njega ovo ljeto u Ulcinju. Baš smo dobri prijatelji.

Hoce li Vam Karleuša i Seka Aleksić biti konkurencija kada je modni posao u pitanju?

- Ni slučajno. Apsolutno podržavam to što one rade i sviđaju mi se obje. Volim žene koje furaju svoj fazon i ne gledaju šta ce ko reći, jer i sama sam takva.

Da li nakon Tunisa planirate skoknuti na jos jednu destinaciju za odmor?

- Vrlo rado bih, ali ne mogu zbog obaveza. Imam zakazana gostovanja sve do Nove godine, a ne pada mi teško, jer uživam u ovom poslovnom stresu zvanom frka-panika.

Članak preuzeli sa: www.donna-ares.com

Fahreta Jahić Lepa Brena


Fahreta Jahić Živojinović poznatija kao Lepa Brena (Tuzla, 20. listopada 1960.), najpopularnija (folk) pjevačica bivše Jugoslavije.

Karijeru je započela 1982. godine i to u jednoj od tada najpopularnijih emisija koju je uređivao pokojni srpski voditelj Minimaks. U kratkoj majici i bermudama je sa svojim bendom "Slatki greh" prisustvovala tom snimanju, no upravo zbog drastične razlike od ostalih "novih nada" njen performans je izbačen iz emisije. Taj snimak je upotrijebljen u "Nedjeljnom popodnevu sa Minimaksom" kao šala na njen račun, no njena karijera tada polazi uzlaznom putanjom. Snimila je par dueta s Miroslavom Ilićem, srpskim folk-pjevačem, snimila desetak filmova, između ostalog, hit-seriju "Hajde da se volimo",...

Bila je prva žena iz Jugoslavije koja je snimala spotove na egzotičnim mjestima, u Turskoj za pjesmu "Robinja", srednjoj Africi za "Tamba lamba", Španjolskoj "Sanjam",... Od 365 dana u godini radnih je bilo oko 300 te svaki dan po 2 koncerta sirom bivše Jugoslavije. Najveći hitovi su joj "Jugoslovenka", "Čik pogodi", "Mile voli disko", "Mani zemlju koja Bosnu nema", "Bosanac", "Živela Jugoslavija" i nezaboravna pjesma "Luda za tobom"

Spektakularni koncert je bio u Bugarskoj pred 100.000 gledatelja gdje je sletjela helikopterom. Brena Nacionale, tada već Internacionale je za svaku novu godinu imala svoj show. 1990. se udala za teniskog asa Slobodana Bobu Živojinovića s kojim ima 2 sina. 2000. godine je otet stariji sin Stefan, te se poslije te akcije svi se sele na Floridu.

Danas je vlasnica folk i turbofolk produkcije "Grand", predstavništva "Red Bull" i "Ford" za Crnu Goru i Srbiju.

Diskografija

1980. - Čačak, Čačak
1982. - Mile voli disko
1983. - Pile moje
1983. - Sitnije Cile, sitnije (singlice)
1984. - Bato, Bato
1985. - Jedan dan života (duet Miroslav Ilić)
1986. - Uske pantalone
1986. - Voli me, voli
1987. - Hajde da se volimo
1988. - Četiri godine
1990. - Boli me uvo za sve
1991. - Zaljubiška
1994. - Ja nemam drugi dom
1995. - Kazna Božija
1996. - Luda za tobom
2000. - Pomračenje sunca
2004. - Dupli CD Hitovi
Filmovi

Tesna koža
Nema problema
Hajde da se volimo
Hajde da se volimo 2
Hajde da se volimo 3
Hajde da se volimo 4

O ESTRADI

ESTRADA
» Šta ce nama pjevacima škola »

27 Feb. 2003
Bosanskohercegovacke estradne zvijezde, posebice folk - muzicari, poznati su kao ljudi dubokog džepa i velikih bankovnih racuna. O njihovim karijerama se skoro sve zna, no naši su novinari istražili one dijelove njihovih biografija o kojima oni nerado ili nikako ne žele razgovarati – školskoj naobrazbi koju su stekli prije no što su se okušali na pozornicama s mikrofonom u ruci

Halid Bešlic je tesar, Meho Puzic Zidar a Koke remenar;

Visoku naobrazbu imaju tek Haris Džinovic i Elvis J. Kurtovic!

Koliko Šerif Konjevic ima “od škole”? 0 Kako se Halidu Bešlicu zgadila škola 0

Meho Puzic je radeci kao zidar zaradio nadimak Kennedy 0 Kemal Malovcic i Rifat Tepic su radili kao rudari 0 Elvis J. Kurtovic, Amila Glamocak i Lejla Trto jedini su pop – muzicari sa fakultetskim diplomama



Kada smo jednom ovdašnjem eminentnom ugostitelju otkrili kakvu cemo temu pokušati apsolvirati u ovom broju našeg magazina, on nas je upitao: “Znate li koliko Šerif Konjevic ima od škole?” Na naše logicno kontrapitanje “koliko?”, spremno nam je odgovorio: “Dvanaest kilometara”, te dodao kako je Halid Bešlic jednog dana na stepenicama svoje srednje škole ugledao dlaku, pa mu se sve toliko zgadilo da ju je morao napustiti. Ipak, nece biti baš tako. Prica o tesaru Halidu Bešlicu, koji je izrastao u vodece ime domace folk muzike, vec se prepricava kao mit i vjerovatno pothranjuje skrivene ambicije grlatijih momaka, koji špartajuci gradevinskim skelama sanjaju kako ce ih tocak sudbine baciti ka vecem auditoriju od najbližeg kruga radnih kolega sa kojima se uz pjesmu zalije svaka primljena plata. Imao je, kako je kazao u jednom intervjuu za naš list, ambicije da se po završetku srednje škole upiše i na Gradevinski fakultet u Sarajevu, ali onda su došli dijamanti, suho zlato i brilijanti, a sve ostalo je legenda. “Otkad se profesionalno bavim pjevanjem, ne znam šta je kokuzluk”, cesto ce i sam priznati.

HALID PROTIV HALIDA

Šta reci za izvodace narodne muzike, od kojih se vazda po nekom ustaljenom pravilu ocekuje oskudno obrazovanje, mada za takvo unaprijed sugerirano kvalificiranje cesto i nema posebnog razloga? Nastupi po kafanama cesto su ih u najranijoj mladosti opredjeljivali da krenu ka neizvjesnoj egzistenciji pjevaca, nerijetko zapostavljuci roditeljski savjet da je škola najvažnija. Kako je vrijeme odmicalo, mnogi roditelji bili su zahvalni rodenoj djeci što ih nisu poslušala, jer kafana je nudila sigurniju buducnost od bilo koje domace diplome.

Drugi Halid (Muslimovic) završio je zanat metalo - glodara i, istina kratko, radio u željezari u Jesenicama (Slovenija). Meho Puzic nadimak Kennedy dobio je na gradevinskoj skeli, izvjesno vrijeme radeci kao zidar. Istina je da se voli slikati kraj klavira, ali ni Rodu Stewartu crnobijele dirke nisu mrske, iako je poceo kao grobar! Estradni menadžer Faruk Drina, inace po struci pravnik, znao je Mehinu sklonost slikanja kraj klavira prokomentirati rijecima: “Isto kao kada bih se ja slikao kraj rakete!” Nihad Fetic Hakala sa zadovoljstvom se sjeca osam godina provedenih u zenickoj željezari. Kao elektrotehnicar slabe struje radio je na održavanju mjerno - regulacione tehnike. Pred sami rat uzeo je tri mjeseca neplacenog odsustvovanja i zaputio se na gostovanje u Austriju. Rat mu je samo pripomogao da se definitivno opredijeli i hobi pretvori u profesiju. Hanka Paldum završila je trogodišnju trgovacku školu, bez radnog iskustva u struci. Isti slucaj je sa Amelom Zukovic, koja je još pohadajuci srednju saobracajnu školu više pažnje posvecivala redovnim kafanskim tezgama.

POS’O, KUCA, BIRTIJA

Rizo Hamidovic ne krije da su ga iz svih škola istjerali. Nakon niza peripetija završio je zanat za mašinbravara, uz opasku da on i Tito imaju iste diplome. "U Novom Pazaru, cim bih na casu bio malo glasniji, imali su obicaj reci napolje svinjo. Onda bih ja sa rajom prackama zared’o po školi i sve prozore polomio." U struci nije radio jer, kako veli, ne trpi naredbe nepismenih šefova. Od Više upravne škole brzo je odustao: "Pjevao sam u jednoj kafani na Jekovcu i na predavanje došao mamuran ko cep. Moj tadašnji profesor Nijaz Durakovic dan ranije mi je dao skripte Marx-Engels, šta li vec, i tu noc me zapazio u kafani. Sutradan mi je dao najbolji savjet u životu: Uhvati se ti mikrofona, šta ce ti ovo." Šerif Konjevic uz vec redovno izrecenu konstataciju kako mu je Allah dao glas i raspon od hejbet oktava kao Pavarotiju, kaže da je srednju ugostiteljsku završio vanredno u Prijedoru: "Ma rijetki su ti pjevaci sa redovnom školom!" Srednju školu metalskih zanimanja na Marijin dvoru pohadao je Semir Ceric Koke. Uz završen tokarski zanat privatno je okoncao kurs za kožara-remenara. U istoj školi na Marijin dvoru diplomu mašinskog tehnicara dobio je i Armin Šakovic. Kada bi morao, tvrdi, radije bi radio kao konobar negoli u struci: "Uvijek oko birtije, ili kao pjevac ili kao ugostitelj!" Prije rata veoma popularni proizvodni smjerovi mašinske struke nisu zaobišli ni Avdu Huseinovica. Okoncavši cetvrtu godinu školovanja pred sami rat, kao i Armin, nikada se nije okušao kao mašinski tehnicar. Našavši sebe u folk vodama odustao je od dileme prilikom izbora željenih studija, pravo ili žurnalistika. Još kao visocki gimnazijalac, položivši tada veoma zahtjevnu audiciju na RTV Sarajevo, Enes Begovic odustao je od Više pedagoške akademije: "Mislim da nisam pogriješio. Ali mislim da sam uz malo volje mogao okoncati taj studij i jedino nekad za tim žalim." Prije mikrofona, radeci najteže fizicke poslove, u rukama su krampe držali Kemal Malovcic i Rifat Tepic. Obojica su prve place dobili kao rudari, a ovaj potonji je doživio ozbiljniju ozljedu na radu kada je ostao bez prsta. Tu je i Slobodan Lalic koji je niz dugih godina radio kao pružni radnik. Hasiba Agic je radila kao medicinska sestra dok je npr. Dževad Preljevic Mrvica jedno vrijeme prodavao lubenice na pijaci Markale. Fakultetskim diplomama, koliko je poznato, na vakat su se zakitili Haris Džinovic, Duško Kuliš i Zijad Sipovic, s tim da se ova prva dvojica baš mogu pohvaliti kako se od pjesme živi odlicno. Da estradne vode cesto baš i nisu sigurne, najbolje svjedoci primjer Nusreta Dolicanina, posljednjeg pjevaca prijeratne postave Nervoznog poštara. Trenutno zaraduje po njemackim bauštelima. Što je sigurno - sigurno!

KRENULI, PA STALI

Najveca bh. zvijezda iz oblasti zabavne muzike, Edin Dervišhalidovic - Dino Merlin, završio je bravarski zanat, te je nekoliko godina bio zaposlen u preduzecu Pretis u Vogošci. Ali, onda su došla “kokuzna vremena”, pa se i Dino umjesto cekica prihvatio mikrofona. Prvijenac grupe Merlin, Kokuzna vremena, prošao je zapaženo u tadašnjem jugoslovenskom okviru, ali tek druga ploca ovog benda pod nazivom Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe, obezbijedila je Dini solidnu egzistenciju. Ipak, slava ga nije promijenila, tako da je prije rata cesto doruckovao sa svojim bivšim radnim kolegama u menzi Pretisa. Danas, pak, Dino Merlin doruckuje u italijanskim Dolomitima i nekima od svojih kolega s ponosom govori: “Jarane, pa doruckov’o bi i ti u Dolomitima, da imaš sumu.” Na posljednjem albumu Dine Merlina koji se zove Sredinom, gostovao je i sarajevski muzicar Adi Lukovac, autor izvanrednog soundtracka za film Dine Mustafica Remake. Adi Lukovac je završio srednju ugostiteljsko-turisticku školu i ima zvanje turistickog tehnicara: “A, onda sam upisao filozofiju, pa potom i ekonomiju, ali moje studiranje se neslavno završilo.” Muzicari mlade generacije uglavnom su bili talentovani srednjoškolci, a vecinu je rat zatekao u namjeri da postanu akademski gradani ove države. “Završio sam srednju Elektrotehnicku školu u Pofalicima, a onda sam upisao fiziku na Prirodno-matematickom fakultetu u Sarajevu. U ratu sam prekinuo studirati na ovom odsjeku, pa sam upisao germanistiku. Ali sam i to prekinuo, jer sam postao rock star. Završio sam i nižu muzicku školu, ako je i to važno, ali danas ti više niko ne gleda školu, jer su u ovim vremenima bitni kompjuteri, strani jezici i talenat”, govori Almas Smajlovic, vokal i basista grupe Erogene zone. Enes Zlatar Bure, frontmen benda Sikter, završio je sarajevsku Drugu gimnaziju, kao i tri godine na Gradevinskom fakultetu: “Imam i položen ispit za profesionalnog vatrogasca kao i za instruktora skijanja.” Gitarista grupe Punkt Nurudin Dino Vatrenjak danas je apsolvent na Muzickoj akademiji u Sarajevu (Teoretsko-pedagoški smjer), a završio je i osnovnu i srednju muzicku, te srednju Elektrotehnicku školu, dok je basista ove grupe Zlatan Burzic diplomirao na Odsjeku za sociologiju na Fakultetu politickih nauka, a trenutno je na postdiplomskom studiju u Rimu. Na trecoj godini Muzicke akademije, takode na Teoretsko-pedagoškom smjeru, je i Nermin Puškar Puško, lider grupe Knock Out. “Po zanimanju sam mašinski tehnicar, a bio sam druga godina na Odsjeku za zaštitu na radu u Nišu, kada je poceo rat. Nakon rata više nisam imao sklonosti za studiranje”, govori za Slobodnu Bosnu goraždanski muzicar Elvir Lakovic Laka. Edin Osmic - Edo Maajka završio je srednju Metalsku školu u Zagrebu, a 1998. godine upisuje se na Policijsku akademiju u Tuzli: “Morao sam prekinuti studiranje, jer nisam imao para.” Dini Šaranu, sarajevskom kompozitoru i tekstopiscu, takode smo postavili pitanje o stepenu vlastite strucne naobrazbe: ”Osmoljetku, jedva.” Usput smo ga pitali i koju školu je završio njegov brat Adnan, frontmen grupe Skroz: “I on osmoljetku. Jedva. Nismo našli za shodno da se dalje školujemo, a vidiš da se danas bez škole ne more, nije potreebno. Za vašu informaciju, buraz mi je završio srednju Geodetsku, a ja srednju Umjetnicku školu, na Odsjeku za reklamnu grafiku.”

ŠTA CE NAMA ROCKERIMA ŠKOLA

Clanovi Plavog orkestra Saša Lošic i Samir Ceremida završili su Prvu, a Admir Ceremida Petu gimnaziju. Cera 1 i 2 su potom upisali medicinu, ali smo dobili informaciju da su cesto polagali ispite jedan za drugog, kako se dogovore, ali su ih na kraju profesori “provalili”; Saša Lošic je po završetku srednje škole upisao graficki dizajn na Likovnoj akademiji u Sarajevu, ali i njemu, kao i burazerima, desio se Soldatski bal. Pošteno govoreci, ko bi normalan ucio anatomiju, kad je Suada završila sve fakultete. Ipak, prava je grehota napustiti medicinu kada apsolviraš na tom fakultetu, kao što je to ucinio frontmen Zabranjenog pušenja Davor Sucic Sula. I Elvis J. Kurtovic je, takode, akademski gradanin naše države: “Ja sam diplomirani inženjer gradevine, a prije rata sam radio u Vodoprivredi na Grbavici. Kada je ta zgrada u ratu zapaljena, posvetio sam se muzici, a ako propadnem kao muzicar opet cu se aktivno posvetiti gradevinskim poslovima. Ali, dajte molim vas, napišite i još neke pozitivne primjere sa naše estrade.” Pa, da krenemo. Valentino je prije rata bio najobrazovaniji ovdašnji bend, pa cemo zbog te cinjenice i nabrojati neka od imena njegovih clanova: multiinstrumentalista Nikša Bratoš završio je elektrotehniku, pjevac Suad Jakirlic mašinstvo, a bubnjar Kufi arhitekturu, dok su se Zijo Rizvanbegovic i Emir Colakovic morali zadovoljiti srednjom strucnom spremom. Amila Glamocak završila je Teoretsko-pedagoški smjer na Muzickoj akademiji u Sarajevu, dok je druga clanica prijeratnog dueta Vrele usne, Lejla Trto, diplomirala na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Na Muzickoj akademiji diplomirala je i Selma Muhedinovic, na Odsjeku za violinu, a Tinka Milinovic, pak, magistrirala je operno pjevanje na University of Southwestern Louisiana u Lafayetteu u Sjedinjenim Americkim Državama. Hajrudin Mata Hari Varešanovic maturirao je u Elektrotehnickoj školi, Zlatan Fazlic Fazla u Drugoj gimnaziji, kao i Mladen Vojicic Tifa, koji je jednom i pao na godinu. Pjevacica Alma Cardžic je prijeratna studentica žurnalistike, a trenutno privodi kraju školovanje na Višoj poslovnoj školi u Sarajevu. Jazuk!
Preuzeto iz Slobodne Bosne 27 Feb. 2003

Toma Zdravkovic


Toma Zdravkovic je rodjen 20. 11. 1938 godine u Pecenjevcima kod Leskovca. Umro je u Beogradu 30. 09. 1991 godine u Beogradu. Bio je ozenjen cetiri puta, volijo je dosta zena, a za mnoge ispjevao i pjesme. Zbog svog boemskog zivota i poroka stigla ga je i bolest na koju nije obracao paznju. Sahranjen je na Centralnom groblju. Snimio je i ostavio iza sebe preko 10 albuma i veliki broj singlova. Ima rodjenog brata Novicu Zdravkovica, takodje pjevaca. Pojavljivao se i u nekoliko filmova i televizijskih serija kao sto su “Balkan Expres, Doktorka na selu, Bolji Zivot”. Hitovi kao sto su “Dal je moguce”, “Kafana je moja sudbina”, “Za Ljiljanu”, “Branka”, “Prokleta nedelja”, “Pjesme moje” ce zauvjek ostati najbolje pjesme folk muzike ikada.

Safet Isovic


Safet Isović je rođen 8. januara 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata je izbjegao iz Bileće u Banja Luku gdje je ostao samo do završetka rata, da bi se po završetku istog vratio u rodni grad. Završio je gimnaziju i višu gimnaziju u Trebinju. 1955. godine se preselio u Sarajevo gdje je završio Pravni fakultet i ostao do kraja života. Tokom rata koji je trajao od 1992 do 1995 godine teško je ranjen u svojoj porodičnoj kući ali uspjeo je da se oporavi i da nastavi da se bavi muzikom sve do 2. septembra 2007. godine kada je umro. U svojoj karijeri je objavio 23 albuma.

Vera Matovic




Vera Matovic je rodjena u Cacku. Svoju karijeru je zapocela jos 1974 godine. Objavila je preko 20 albuma i isto toliko singlova. Pored svoje glumacke karijere Vera Matovic je takodje glumila u popularnoj seriji Kamiondzije gdje je stekla veliku popularnost kao i sama serija. Svoju karijeru je zapocela sa harmonikasem Ratomirom Matovicem za koga je bila udata. Neki od njenih najvecih hitova su “Hajde, hajde milovanje moje, Javi se, Pastirice mlado i milo.” Osvajala je nagrade na kultnim festivalima “Sumadijski sabor”, “Ilidza”, “Poseto 202″ i mnogim drugim.

ESTRADA LIST UVJEK SA VAMA

Halid Beslic


Bešlić po povratku u BiH planira objaviti najavni singl novog albuma

Bešlić: Punom parom radi na novim pjesmama
Halid Bešlić sa svojim pratećim bendom "Autostop i "Crvenom jabukom" sprema se na turneju po Australiji. U ovoj dalekoj zemlji legendarni pjevač i popularni bend boravit će od 2. do 17. aprila i koncerti su najavljeni u Pertu, Melburnu, Sidneju i Adelajdu.

Koncerti će biti održavani u dane vikenda i za njih vlada veliki interes. Ostale dane u sedmici Halid i članovi "Autostopa" i "Crvene jabuke" moći će se odmarati i uživati u ljepotama Australije.

Vrijeme do odlaska na turneju Halid će maksimalno iskoristiti za snimanje novog albuma.

- Ubacili smo u četvrtu brzinu, a kada se Halid vrati iz Australije, prebacujemo u petu. Halid je u finalnoj fazi snimanja albuma, no još ne bih govorio o terminu objavljivanja. Sada razmišljamo kada bismo mogli plasirati najavni singl i koja bi to mogla biti numera od do sada snimljenih - kaže nam Nedim Srnja, izvršni producent Halida Bešlića.

Maya Sar će nastupiti u drugoj polufinalnoj noći Eurosonga
U glavnom gradu Azerbejdžana danas je obavljeno izvlačenje redosilijeda izvođača

Autor Estrada

Predstavnica BiH na Eurosongu koji će se održati u Bakuu, Maya Sar, nastupit će kao 17. u drugom polufinalu ovog takmičenja.

U glavnom gradu Azerbejdžana danas je obavljeno izvlačenje redosilijeda izvođača, a naša pjesma bit će izvedena 24. maja.

U izvlačenju je učestvovalo 36 zemalja, dok ostalih šest ima direktan plasman u finale.

ESTRADA

Deniz Musić



Novo ime na bh. muzičkoj sceni definitivno će pomrsiti poredak najboljih. Oni koji su čuli Deniza Musića znaju o čemu se radi. A da se zaista radi o talentovanom pjevaču potvrđuje nam i njegova saradnja sa Fahrudinom Pecikozom Pecom, koji u potpunosti stoji iza ovog 27-godišnjeg mladića, te će se na njegovom prvijencu naći kao kompletan autor i producent.
Deniz iza sebe ima snimljen već jedan singl "Balada o propalom carstvu". To mu je otvorilo vrata u estradni svijet i pokazalo put do Pece, jer je od onog momenta kada se odlučio baviti muzikom uvidio da ima isti muzički ukus kao i on, te je želio da nekad rade skupa. No, ni sanjao nije da će mu se želje tako brzo ostvariti.

ESTRADA


Nusret Nuki Malagić, Bosanac sa adresom u Australiji, ovih dana privodi kraju snimanje svog novog, live CD-a. A druženje i dugogodišnju saradnju sa momcima iz "Deni bend-a", najbolji bendom u australiji obilježit će izdanjem upravo ovim albumom.

Nuki je svoj prvi album izdao 2002. godine. A deset godina kasnije u studiju u Brisbenu završava se i ovaj, na kojem se nalazi 12 pjesama, koje je radio Denis Garbo.

- Kako nostagija za Sarajevom ne prestaje pa pjesme vezane za Bosnu, kao i moj grad biće teme i ovoga puta na albumu koji će nositi naziv "Crna dama" - kazao nam je Nuki naglašavajući da su ovo pjesme za svu onu raju koju "puca" nostalgija.

S obzirom na to da je prvi album promovisan u Sarajevu nije isključeno da se promocija ovoga neće upriličiti i u šeheru. Kako nam kaže, prva promocija planirana je u maju u Sydneyu, a onda ko zna...

ESTRADA


Naslovna strana » Afera sedmice »
Interesantno je to što je hotel oko 200 metara udaljen od policijske stanice, a nisu nam oni došli u inspekciju nego njihove kolege iz druge daleke mjesne zajednice koji nikako ne mogu čuti muziku iz hotela

Merima Džafić, sve popularnija pjevačica iz Tuzle, po ko zna koji put se uvjerila da na estradi još uvijek ima zlonamjernih koji nikako ne mogu da se pomire sa činjenicom da je neko popularniji od njih!

Naime, dok je Merima pjevala u hotelu „tehnograd" u Tuzli, gdje je i sedmog i osmog marta bila rekordna posjeta jer se uz njenu pjesmu veselilo više od 600 pripadnica ljepšeg spola, na vrata hotela pokucala je policija. Intervenirali su jer im je neko javio kako je muzika u objektu preglasna i da tako narušavaju javni red i mir.

- Nažalost, ima dušmana i zavidnih duša koji nisu u ta dva dana mogli napuniti ni pola kapaciteta u nekim objetima pa su nam poslali policiju. Rekli su da smo preglsani i tražili su nam dozvolu za rad poslije 23 sata. Interesantno je to što je hotel oko 200 metara udaljen od policijske stanice, a nisu nam oni došli u inspekciju nego njihove kolege iz druge daleke mjesne zajednice koji nikako ne mogu čuti muziku iz hotela. Nakon što smo im pokazali da imamo dozvolu za rad ostavili su nas na miru te nam nisu dolazili 8. marta navečer, a mi smo ispoštovali dozvolu i radili do jedan sat poslije ponoći iako su žene željele još da se vesele. Sigurna sam da je neko iz konkurentskih objekata ili možda kolega poslao policiju u hotel jer su nam poslije rekli da im nikada do tada nije intervenirala policija iako svake sedmice organizuju svadbe - priča nam pjevačica.

Bez obzira na sve niko Merimi i njenoj brojnoj publici nije mogao pokvariti te su svi kućama otišli prezadovoljni.

- Uskoro će za moje nastupe u Tuzli biti svaka restoranska sala premalena te ću morati otvoriti vlastiti restoran od najmanje 1.000 mjesta koji može primiti sve koji žele prisustvovati mojim nastupima, a ne mogu doći do karata. Zahvalna sam osoblju i menadžmentu hotela „Tehnograd" koji su jako dobri kao saradnici i uslužni domaćini, kao i odličnoj publici - zahvalna je Merima Džafić.