Lepa Brena je, ustvari, jednostavna žena. Trebat će vam truda da isposlujete intervju s njom, ali kad se konačno nađete licem u lice, prestaje grčenje. Ne ljuti se na postavljena pitanja, ako ne želi odgovoriti, uradi to diplomatski.
Slogan, makar jednog dijela odrastanja svakog od nas, bio je "Hajde da se volimo". Pozivate li i danas na ljubav?
- Pa „Hajde da se volimo" je, čini mi se, lajt motiv čitav moje priče koja je počela još od pete godine mog života. Voljela sam pjevati i prihvatala bih se svega što liči na mikrofon i pjevala. Definitivno je ta pjesma postala alfa i omega čitave moje životne priče.
Jeste li zapamtili sve te velike brojke kojima je označen Vaš život? Bili ste rekorderka u mnogo čemu?
- U brojkama i statističkim podacima, Saša Popović je zaista hardver i softver naše saradnje. A cijeli moj život i "Slatki greh" je dobro poznata priča. Toliko koncerata koje smo mi održali još od '82. godine do '91. godine. Pjevali smo svaki dan, 17 dana u Sava centru, 31 dan u Domu sindikata, u Rumuniji, Bugarskoj, gdje jednostavno nikad nisam ni sanjala da imam svoju publiku.
Sve ono što danas na neki način imam je zaista stečeno ozbiljnim trudom i velikim radom. Da se o mojoj karijeri i o meni ne bi samo pričalo, ja sam se potrudila da u 2011. godini krenemo s prikupljanjem svih podataka o zgradama koje se zovu Lepa Brena, o ulicama koje sam dobila u zadnje vrijeme. Jako sam ponosna na sve svoje rezultate, zato što dobiti ulicu, bez obzira gdje, velika je stvar. Sve će to, naravno, biti zabilježeno u mojoj monografiji i spremit ću jedan mali dokumentarni film da ljudi znaju odakle sam potekla, da imaju mali primjer o tome da velike stvari se stiču velikim radom, a da nije bitno odakle je ko...
Nema komentara:
Objavi komentar
Ostavite Vaš Komentar